Oglasi

Bosna se samo može živjeti

Kažu da je najteže objasniti ljubav, jer ljubav se ne objašnjava, ljubav se živi, pa je tako i teško objasniti zašto volim ovu zemlju, jer Bosna se ne može objasniti, Bosna se samo može živjeti.
Nijedna voda tako veselo ne skače s kamena na kamen kao naša bosanska rijekaEPA

Ima u ovoj zemlji i tuge i bola i patnje i onog crnog čemera koji nas zna ponekad ujediniti ili razjediniti, kako mu se prohtije, ali ima u njoj i mnogo toga lijepog, mnogo toga što naš život čini sadržajnim i što od nas čini stablo koje je pustilo korijene u hladnim bosanskim rijekama, u poskocima prošaranom vrelom kamenu Hercegovine, u nepreglednim šumama Zelengore, Perućice i Grmeča, divljini Bjelašnice ili u mirisu kahve u sevdahom raspjevanim bosanskim čaršijama. I baš to stablo ne misli nigdje da ide sa svoje zemlje u kojoj mu je najljepše.

Ima vode gdje god da se okreneš, ima i rijeka i jezera, ima i mora i okeana, ali nijedna voda tako veselo ne skače s kamena na kamen kao naša bosanska rijeka, puna krvi, ali i inata, puna bola ali i ljubavi, mutna od zavisti koju drugi imaju prema njoj, ali i bistra kao naša srca i naša dobra bosanska duša.

Gazili su Bosanci u svojoj istoriji mnoge rijeke, u nekima se i kupali i hvatali ribe, u nekima i našli svoj posljednji dom, ali se samo jedna rijeka na svijetu zove JEDINA, naša bistra i najljepša UNA.

Prelazili su Bosanci i preko mnogih mostova i kojekakvih ćuprija, nekima su se i divili, ali nijedna ćuprija nije im izmamila uzdah i izazvala poštovanje, kao ona mostarska, kada je ugledaše kako grli i lukovima miluje svoju zelenu nevjestu Neretvu.

Žeđ čovjek može ugasiti na različite načine, ali nijedna voda ne može ugasiti žeđ i ugrijati srce istovremeno, osim naše hladne vode sa česmi u bosanskim avlijama.

Imamo i grad Sanski Most. Meni – na svijetu najljepši. Ispod sanskog mosta, teče rijeka koja? – Rijeka Sana. Postoji i legenda o rijeci Sani koja kaže da su rimskim legionarima preko prelaska ove rijeke zacjeljivale rane i povrede, te da je po latinskoj riječi Sanus, koja znači zdravlje, dobila ime. Mi Sanjani se ponosimo našom Sanom.

Gdje brda razgovaraju

Boriše se Bosanci širom svijeta i po mnogim brdima, na nekima su ostavili i svoje kosti, a ponegdje su išli i da skijaju i da se dive prirodi, ali nigdje ne nađoše brdo s kojim se možeš razgovarati i reći mu za svoje muke, olakšati mu svoju dušu, ili ispričati o nesretnoj ljubavi.

Nigdje to ne nađoše, osim u svojoj Bosni. Tu brda znaju da razgovaraju s ljudima i čak i kada šute ona nam nešto govore i šapću nam na uho riječi koje može razumjeti samo onaj koji voli Bosnu, jer samo Bosanac može razumjeti i shvatiti bosanske planine, jer zna da i planina ima dušu, našu bosansku dušu.

Ne puše vjetar s Bjelašnice i Veleža bez veze, ne pjeva lišće Konjuha i Vlašića radi sebe, nije snijeg na Majevici i Kozari veliki, jer mu je to drago.

Ne! Oni to Bosance jačaju, daju im snagu i spremaju ih na nova iskušenja, govore im da je svijet surov i pun zla i da mehka bosanska duša mora znati da se snađe u toj okrutnosti, ali im i govore da merhamet mogu imati samo veliki ljudi i da ga nikada ne smiju izgubiti.

Prolazili su Bosanci i Parizom i Rimom i Atinom i ostalim svjetskim metropolama, a i zabitima. Neki od njih postaše tamo i cijenjeni i slavni ljudi.

Sjeta u očima

Ali ako pogledaš malo bolje, vidjet ćeš da ima neke sjete u njihovim očima, vidjet ćeš da u njima ima one neke mrtve prirode, jer Pariz jeste velika i poznata čaršija, ali Pariz nije bosanska čaršija. Nema u Parizu ni mirisa kahve, ni fildžana viška, ni užarene hercegovačke kaldrme, a nema ni našeg sevdaha. Sve je to u njih nešto nama strano i ne snalazi se Bošnjo u stranoj zemlji.

Nije Bošnjo navik'o gledat samo u novčanik. U bosanskoj čaršiji se uvijek gledalo kroz oči u srce, a nikad kroz džep u novčanik i ne pokušavajmo ni danas biti ono što nismo.

Zbog toga nikada i nismo imali novca, ali smo imali i imamo dušu i nećemo je dati nikome, ma kakav mu novčanik bio, jer mi gledamo samo srce. Zbog toga mi imamo komšiluk, a oni imaju sami sebe.

To je ono nešto što dolazi iz srca i od srca, to je ono nešto što govori da smo ljudi, a ne mašine, to je ono nešto što govori da smo svi tu i da je merhamet u našim avlijama i da ako zatreba on je tu i nikad nije iznevjerio.

Zbog toga će bosanske čaršije vazda i uvijek biti veće čaršije do Pariza i Londona. Zbog toga smo uvijek i vazda i bili mimo svijeta i svoji, dični i ponosni, jadni i gladni, naivni i tvrdoglavi, humani i čestiti, zbog toga su nas i harali i varali, i krali i klali, i ubijali i razbijali, ali nikad nismo prestali biti PRKOSNI OD SNA. Sna o čovjeku, o ljubavi, o sreći, o merhametu, o radosti svih ljudi bili oni žuti, bijeli, crveni, crni, krstili se ili klanjali, voljeli ili sanjali, jer za nas Bosance, jedina nacija je bila i ostala ČOVJEK.

E zbog toga ja volim ovu zemlju, zbog toga joj se divim, zbog toga što sve Bosance jednim imenom mogu zvati DOMOVINA, a to je valjda najljepši izraz za ljubav koju Bosanci žive, a ne mogu je nikada dovoljno opisati.

A najbolji način da danas svojoj domovini iskažem ljubav i zahvalnost jeste da kupujem domaći proizvod, napravljen u bosanskoj avliji, ubran na bosanskoj livadi i upakovan bosanskom merhametli rukom.

DOMOVINO MOJA, OD SNA PRKOSNA, SRETAN TI ROĐENDAN!

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.