Borba za vodu u Velikom kanjonu

Piše: Anar Virji

Nemoguće je pričati o problemu vode u okolini Velikog kanjona, znamenite geološke formacije u saveznoj američkoj državi Arizoni, a da ne razgovarate sa pripadnicima plemena Havasupai.

Oni su prvobitni stanovnici Velikog kanjona i žive u njegovom podnožju, u selu Supai.

Posjetili smo ovo selo kada smo radili priču o tome kako bi predviđena komercijalna gradnja u okolini mogla ugroziti vodosnabdijevanje ne samo u parku, već u cijelom kanjonu.

Iako je veći dio kontinentalnog SAD-a povezan putevima, nije lako doći po plemena Havasupai.

Do ovog sela vodi jedino put dug 13 kilometara, kojim se može pješačiti ili jahati na magarcu. Možete doći i helikopterom. Vožnja traje pet minuta i dostupna je četiri puta sedmično.

‘Iznimno sveto mjesto’

S obzirom na to da smo bili ograničeni vremenom, a nosili smo i dosta opreme, odabrali smo vožnju helikopterom. Na uzvisini udaljenoj 100 kilometara od najbližeg grada nagurali smo se u helikopter i proletjeli kroz suhi kanjon, a potom se spustili na raskošan zeleni predio sa načičkanim kućama.

Pleme Havasupai živi u Velikom kanjonu više od 800 godina. Kada je osnovan Nacionalni park Veliki kanjon 1919. godine, Vlada SAD-a ih je premjestila u udaljeni dio kanjona, izvan parka.

Danas u selu Supai živi otprilike 600 pripadnika ovog plemena. Plemenski starješina Rex Tilousi nam je kazao: “Rođen sam ovdje u kanjonu. Živim ovdje cijeli život i vidio sam mnoge promjene koje su se desile ljudima i predjelu na kojem živimo. Mi ovaj predio smatramo iznimno svetim mjestom i naši stari su nam rekli da smo mi odgovorni za ovaj predio.”

Vodeća grana industrije u selu Supai je turizam, a glavna atrakcija su pejzaži.

Hiljade ljudi posjećuju narod Havasupai svake godine. Kampuju u kanjonu prošaranom crvenom bojom ili posjećuju spektakularne tirkizne vodopade po kojima je ovo pleme dobilo ime, koje u prevodu znači “narod zeleno-plavih voda”.

Kompostni toalet

U gradu postoji jedno prenoćište i bilo je puno, pa smo kampovali u kanjonu, tri kilometra dalje od sela. 

Kamp vijuga duž potočića i ima česmu na kojoj smo natočili vodu sa jednog od izvora.

U blizini rendžerske stanice nalaze se kompostni toaleti. U ovom dijelu kanjona nema rasvjete i kada padne mrak nebo postane crno poput tinte, a žabice skaču po kampu.

Spavali smo u šatorima uz šum vode iz potoka i zujanje komaraca, dok su nepoznate životinje lutale po našem kampu. Ujutro smo se vratili u selo da nastavimo sa snimanjem.

Većina pripadnika plemena Havasupai priča svojim starosjedilačkim jezikom. Dok smo uz njihovu pratnju obilazili selo to jutro, pripadnici plemena su međusobno razgovarali na jeziku Havasupai, a potom bi se nama obratili na engleskom.

Zabrinutost za vodu

Pitamo ih za vodu. Brinu se da vode neće biti dovoljno, jer je pojačana njena upotreba.

Voda je za pleme Havasupai sveta. Dok je stajao pored jednog od potoka koji prolaze kroz selo, Tilousi je rekao: “Za nas, voda protiče kroz ljude koji ovdje žive. Od ove vode smo stvoreni. Svaka kap, svaki gutljaj, svako vrelo koje ovdje imamo, od ove kapljice nastalo je pleme Havasupai. Ova voda – mi smo ova voda.”

Ovo pleme zna da je voda koja protiče kroz selo ugrožena, kao i ljudi koji u njemu žive. Gradnja u drugim dijelovima kanjona mogla bi ugroziti njihove zalihe vode i oni to pokušavaju spriječiti.

Iz sela smo otišli onako kako smo i došli, helikopterom.

Ljudi se obično vrzmaju okolo dok turisti i pripadnici plemena dolaze i odlaze.

Kada je došao naš red ponovo smo se zbili u helikopter i posmatrali dok je selo nestajalo u daljini, zelena tačka okružena kanjonom; udaljeno i prekrasno mjesto za većinu posjetilaca, a sveto za pleme Havasupai.

Izvor: Al Jazeera