Oglasi

Bicikl, ta čudna sprava

Transport sa tjelovježbom, pri čemu ne zagađuje okolinu, a čisti i um, sve je miliji Sarajlijama.
Kako u svakom dobru ima malo zla, tako su biciklisti donekle ugrozili pješake, na šta su odvažni pješaci uzvratili istom mjerom, piše autorBoris Lalić/Al Jazeera

U moru negativnih i nezdravih životnih trendova, u Sarajevu se u posljednjih desetak godina razvio i jedan izuzetno pozitivan i zdrav. Riječ je o biciklizmu, čudesnoj disciplini koja na sretan način spaja transport sa tjelovježbom, pri čemu ne zagađuje okolinu, a čisti i um. Broj bicikala u gradu na Miljacki iz godine u godinu sve je veći, na ulicama sve više onih koji su spoznali blagodeti biciklizma, pa se sada vozaju svaki dan, krijepeći tijelo i duh.

Ranije, rijetkost je bila vidjeti starije ljude na biciklima, poslovne nemoguće, a i mnogi mlađi, kopirajući starije, ustručavali su se. Krivica za to bila je predrasuda da su bicikli prvenstveno namijenjeni djeci, zatim i ona koja u tome vidi znamenje sirotinje: nema se za auto. Osim toga, kao postratno društvo, u kom je kod mnogih ostala trauma da se bore za goli život, bicikl se doimao i opasnim, jer ipak si na njemu otkriven, možeš pasti i slomiti vrat; toliko zlo preživio da pogineš od bicikla, stvarno nema smisla.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

No, kako se radilo o predrasudama zaostalog svijeta, bilo je pitanje vremena kada će stari pogledi na bicikle postati stvar prošlosti. Grupa zaljubljenika u pedalanje, okupljena u udruženje talijanskog imena “Giro di Sarajevo”, organizovala je biciklističke utrke kroz cijeli grad još od 2008., pokazujući da je broj biciklista u gradu, uprkos predrasudama, sve veći.

Ljepša epoha Sarajeva

Početak velike pobjede biciklizma u Sarajevu dogodio se krajem 2013. godine, kada je potpisan sporazum između Direkcije za puteve kantona Sarajevo i grada Sarajeva, o zajedničkom finansiranju izgradnje biciklističke staze na dionici Nedžarići-Skenderija. Direktor direkcije Adem Zolj i gradonačelnik grada Ivo Komšić raspravljali su o mogućnosti da se  biciklizam, do tada poznat isključivo kao rekreativna djelatnost, razvije kao nova forma gradskog saobraćaja, za šta će se ubrzo ispostaviti da nije bila šuplja priča. Staza je izgrađena iduće godine, na šta je broj biciklista buknuo i udesetostručio se, pa i ustostručio preko noći.

Bio je to sretan početak, koji se sretno i nastavio. Biciklistička infrastruktura je rasla, pa ako se pri tome i nije redovito održavala, uporedo sa njom rastao je i biciklizam kao pojava. Specijalizirane radnje za bicikle otvaraju se duž cijelog grada, a 2016. Sarajevo dobija i sistem gradskih bicikala, popularni Nextbike, koji danas ima devet stanica i ko zna koliko hiljada korisnika.

Da, u to više nema nikakve sumnje: Sarajevo je ušlo u novu epohu, bolju, ljepšu i ugodniju od stare, epohu biciklizma. Građanstvo svih uzrasta, od najmlađeg, što pod budnim okom roditelja ili dadilje tjera drvena bicikla bez pedala, pa do najstarijeg, što pedala polako jer ne može jako sve i da hoće, svi su na dva točka.

Potpuni trijumf biciklizma

Ljudi u odijelima, bankari, advokati, vladini službenici i drugi poslenici čije breme počiva na fakultetskoj diplomi, soj kog je do juče nemoguće bilo vidjeti na biciklu, sada se na njemu najnormalnije vozi, pa se neki ne ustručavaju ni da žure, vijoreći se pri tome kao zastave u svojim laganim kišnim mantilima. Trijumf biciklizma je potpun, oni koji još uvijek imaju nešto protiv njega postali su ljudi izvan opšte kulture.

No, kako u svakom zlu mora biti malo dobra, tako i u svakom dobru mora biti malo zla. Izuzetaka od tog pravila ima, ali biciklizam ne spada u te izuzetke, bar ne sarajevski. S obzirom da su se biciklističke staze uglavnom razvile na trotoarima, te da lokalni bonton ne počiva na plemenitoj želji da se zaštite slabiji, već na tome da se dokaže ko je jači, biciklisti su donekle ugrozili pješake, na šta su odvažni pješaci onda uzvratili istom mjerom.

Otimanje staze

To što ima dovoljno za oboje ne smeta im da jedni drugima otimaju stazu i tako proizvode otežani saobraćaj, a poneki put i manje saobraćajne nesreće, istina uglavnom više smiješne nego strašne, ali svejedno nepotrebne. Pri tome treba uzeti u obzir da je bosanskohercegovačko stanovništvo neke 'nove' stvari sporo usvaja, te da će s vremenom, za nekih pet do deset godina otprilike, naučiti da se koristi gradskim stazama u skladu sa njihovim namjenama.

Da bi taj napredak išao brže, grad Sarajevo bi trebao uložiti više u biciklističku infrastrukturu. Stara boljka da ono što se lijepo napravi kasnije se slabo održava prisutna je i u ovom segmentu. Neredovitim održavanjem dolazi do fenomena iščezavanja - boja se ljušti, pa staze blijede i malo po malo nestaju. Činjenica da je u gradu sve više ljubitelja biciklizma ogleda se i u tome što staze, iz sezone u sezonu, iščezavaju sve brže.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.