Oglasi

Bandić je znao da je hapšenje blizu

Istragu i hapšenje Milana Bandića odradila je policija po nalogu premijera Milanovića i ministra unutrašnjih poslova Ranka Ostojića.
Policija je dulje od godine dana tražila bilo što da optuži BandićaAP

Piše: Vojislav Mazzocco

„Neće ga stići obraditi do izbora“, rekla mi je u travnju 2013. godine prijateljica s dobrim vezama u Ministarstvu unutarnjih poslova i hrvatskoj Vladi.

Pričali smo o Milanu Bandiću

Već se unaprijed znalo da će SDP-ov kandidat Rajko Ostojić za mjesec dana izgubiti na izborima za zagrebačkog gradonačelnika i da će Bandić dobiti još jedan mandat. Jedina Ostojićeva šansa bila je da Bandića strpaju iza rešetaka.

Mladen Bajić još je vodio Državno odvjetništvo i u svojim ladicama, vjerojatnije ormarima koliko ih je bilo, su godinama ležale uredno složene kaznene prijave protiv zagrebačkog gradonačelnika. Ponekad bi neku izvadio samo da bi je odbacio, ali većina je bila na sigurnom. Bajiću se nije udaralo na Bandića. U međuvremenu je DORH preuzeo Dinko Cvitan i nastavio Bajićevim uhodanim putevima.

Tisuće novinskih stranica

Sudeći po obavijesti koju se u nedjelju navečer moglo pročitati na stranicama Državnog odvjetništva, ni oni ni Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) nisu sudjelovali u istraživanju i hapšenju zagrebačkog gradonačelnika.

Istragu je, priznali su i sami, vodila policija, odnosno Policijski nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (PNUSKOK). U obavijestima DORH-a obično se navode inicijali svih uhapšenih osoba. U nedjelju navečer nisu znali ni koliko je ljudi uhapšeno, ni zbog čega, a kamoli da su znali tko su. Ništa.

Nije tajna da je premijer Zoran Milanović dugo bio ljut na čelnike Državnog odvjetništva zbog njihovog odbijanja da istraže i uhapse Bandića. Nije prevelika tajna ni da je Mladen Bajić mogao zadržati svoje mjesto pod uvjetom da uhapsi Bandića.

Uzalud.

Nije htio, pa je taj zadatak povjeren policiji nad kojom Vlada ipak ima značajniju kontrolu nego nad tužiteljstvom.

Policija je dulje od godine dana tražila bilo što da optuži Bandića. Nije to bila klasična istraga kada se zna za neko kazneno djelo pa se traži tko ga je počinio. Istraživali su osobu ne bi li joj pronašli što je skrivila.

Daleko od toga da nisu imali materijala. Tisuće novinskih stranica ispisane su o Bandićevim malverzacijama. Bez odjeka. Tiskane su i fotografije kako Bandićevi ljudi u gotovini isplaćuju goleme količine novca. Nitko nije reagirao. Upravo te isplate, iz vremena predsjedničke kampanje, bile su mi prvi opipljivi dokaz da policija ozbiljno namjerava odraditi svoj posao.

Početkom ljeta od prijatelja koji je radio u Bandićevoj kampanji i koji mi je pomogao organizirati snimanje isplata dobio sam poruku da su ga policijski istražitelji ispitivali o tome. I od drugih sam ubrzo doznao da su pozivani na informativne razgovore. Čuo sam da je ispitan i Slobodan Ljubičić, mozak svih Bandićevih financijskih operacija, koji se navodno raspričao pred istražiteljima, ali i sam Bandić, koji nije progovorio ni riječi.

Ni to policiji nije bilo dovoljno da pronađe dokaze za hapšenje. Glavni Bandićev terenski operativac Miro Laco, kada sam ga pitao o istrazi, samo je odmahnuo rukom i nastavio čitati Dostojevskog, čekajući da otplovi na Vis. Morali su proširiti istragu. Na ispitivanje su zvali ili dovodili prijatelje i ljubavnice Bandićevih suradnika. Svakog tko bi mogao išta znati i za koga su se nadali da bi mogao progovoriti.

Pukla afera

Prisluškivali su im telefone. Bandić i Ljubičić su postali iznimno nervozni. Zagrebački gradonačelnik već je godinama uvjeren u svoju povijesnu ulogu i njegovo ponašanje odaje osobu koja nema previše doticaja sa stvarnošću. Kada ne vrijeđa priča besmislice, kada ne priča besmislice laže. Ljubičić je drugačiji. On se u telefonskim razgovorima često znao tužiti na policijsku represiju, ali nije se istovremeno propuštao pohvaliti svojim prijateljstvima sa šefovima policije i Državnog odvjetništva. Nadao se da će oni koji ga slušaju dvaput razmisliti isplati li im se kačiti s tako moćnim čovjekom.

Usred ljeta pukla je afera, kada je HDZ-ov Miroslav Tuđman, u saborskoj istrazi o optužbama bivšeg ministra financija Slavka Linića da ga policija nezakonito prisluškuje i prati, na provjeru podmetnuo i broj mobitela Milana Bandića. Policija je morala odgovoriti i javnost je doznala da se Bandića intenzivno obrađuje. Nitko pametan nije vjerovao da tu operaciju Tuđman nije odradio u dogovoru s Bandićem. Zaštićen saborskim imunitetom i ovlastima već su znali da su pod policijskom paskom. Time je razotkrio tajnu istragu. Nije je ugrozio jer su svi prisluškivani već znali da ih policija istražuje.

Nervoza među Bandićevim suradnicima je jačala. Sve češće su se žalili na policiju. Dolazili su im pred kuće, raspitivali se kod susjeda i suradnika. Dolazili u urede i odnosili papire. Tisuće papira. 

Prije nekoliko tjedana iz Zagrebačkog holdinga, komunalne tvrtke s oko 12.000 zaposlenih, koju vodi Slobodan Ljubičić, navodno je u tajnosti odnošena dokumentacija u jedan stan na zagrebačkoj Trešnjevci.

Znali su da je hapšenje blizu. Konačno, u nedjelju popodne policija je krenula u akciju. Uhapsila je Milana Bandića, Slobodana Ljubičića, Petra Pripuza, vlasnika tvrtke za preradu metalnog otpada i brata Zorana Pripuza koji je bio među optuženim u posljednjem velikom mafijaškom procesu, te još 16 šefova u Gradu i Holdingu.

Navodno je hapšenje bilo predviđeno za ponedjeljak ujutro, no policija je primijetila da se dio osumnjičenih priprema za bijeg. Kao i toliko puta do sada i posljednji korak akcije je provaljen. Bandićeva ekipa još ima veze u policiji. Uskoro će se o optužbama znati više i po ustaljenom običaju redat će se nove.

U zatvoru je lako slomiti i one koji su na slobodi šutjeli i odbijali odgovarati na pitanja. Po dosadašnjoj praksi može se pretpostaviti da će Milan Bandić sigurno u pritvoru ostati dok ne podnese ostavku. Jedan od uvjeta za pritvaranje je i opasnost od ponovnog počinjenja kaznenog djela. Sudovi su dosad uvijek prihvaćali to objašnjenje i držali političare u pritvoru dok ne podnesu ostavku.

Lako je, zato, pretpostaviti da će Zagrepčani uskoro, najkasnije u proljeće, na nove izbore. Lake pobjede na tim izborima ni za koga neće biti. Zagrebački SDP, bivša Bandićeva stranka, je u rasulu. HDZ je koncentriran na predsjedničke izbore, a jakog kandidata u Zagrebu nikada nisu ni imali. Uostalom, još od Sanaderovog vremena vrh HDZ-a je s Bandićem imao odlične odnose.

Duboko nepovjerenje

Zagrebački gradonačelnik javno se hvalio da je s Ivom Sanaderom bolje surađivao nego sa pokojnim šefom vlastite stranke pokojnim Ivicom Račanom. Zorana Milanovića ne treba ni spominjati. Njih dvojica se preziru, iako je Milanović oportunistički podržao Bandića na izborima, dok je u četiri oka za njega govorio da je lopov. Drugih stranaka vrijednih spomena jednostavno nema. Nezavisni kandidati se tek trebaju javiti. Sigurno je samo da nitko neće dominirati izborima.

Pravosudna priča oko Milana Bandića tek se treba rasplesti, politička je već sada izvjesna. Međutim, ona ima još jednu, nimalo nevažnu, dimenziju. Ukazuje na duboko nepovjerenje između Vlade, izvršne vlasti, i pravosuđa. Istragu i hapšenje odradila je policija po izravnom nalogu premijera Milanovića i ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, a ne kako je to u ovako velikim slučajevima uobičajeno, USKOK. Teško je vjerovati da je Bandić nevin. Ja najmanje u to vjerujem. Policiji bi bilo pametno da je savršeno odradila svoj posao. Svaka pogreška bit će argument za prigovor da se protiv Bandića i njegovih vodi politički proces. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Oglasi

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.