Balkanski savjet građanima i poduzetnicima

Ivica Dačić, Srbija, Balkan
Dačićev prijedlog će naići na veliku suzdržanost [Al Jazeera]

Ništa me ne tješi Eisenhowerova prognoza prije više od 60 godina: 'Doći će dan kada će narodi sklopiti mir i surađivati unatoč svojim vladama.' Jer, i tu je rečenicu izgovorio vojnik – političar.

Piše: Goran Milić

Zanimljiva je ideja srbijanskog premijera Dačića izrečena i na Al Jazeeri Balkans da se stvori „Balkanski savjet“ (vijeće) i unaprijedi regionalna suradnja.

Dobre strane već vidim. Posrnulo gospodarstvo u regiji zajedničkim nastupom, od planiranja, proizvodnje, do izvoza, moglo bi se lakše prezentirati na svjetskom tržištu.

Srpske veze lakše otvaraju vrata u Rusiji i Kini. Bosansko-hercegovačke u bogatom arapskom svijetu. Hrvatska pozicija u EU i povezanost s Austrijom, Njemačkom i Italijom (a tek koliko su atraktivni poslovni susreti na Jadranu!) svima bi dobro došli.

Ne zaboravite, ma koliko je Kosovo nedefinirano do kraja, Priština od svih ima najbolje odnose s Amerikom.

Zamišljam strategiju

Ali, pojedinačno, svi smo slabi za ozbiljniji samostalni nastup u tako velikim zemljama.

Zamišljam sinkroniziranu strategiju za izvore obnovljive energije. Umjesto da uvozimo vjetroelektrane i solarne uređaje iz Njemačke, Austrije, Švedske i Španjolske, možemo ih proizvoditi u regiji.

Po principu, svaka država radi po jedan segment, a tržište se povećava na više od 20 milijuna korisnika. I s tim planom stižu obilni međunarodni fondovi i povoljni krediti.

Prilagođavanje globalizaciji i europskoj papirologiji. Koliko je tu posla, a svaka država počinje od početka, stvara svoje timove, proučava sve od nule...Zajedno bismo lakše. Možemo čak i bez posredničkog engleskog jezika.

Zračni transport. Evidentno, nijedna nacionalna aviokompanija ne može opstati. Skandinavski model SAS ima više izgleda.

Infrastruktura, cestovno povezivanje, intermodalni prijavoz, energetski projekti, sve bi to moglo biti racionalnije. Sve do mudre poljoprivredne politike i podjele posla po tradiciji i prema povoljnijim lokalnim uvjetima.

Hrvati svima mandarine i maslinovo ulje, Bosanci teletinu, Makedonci paprike i janjetinu, Srbi kajmak i maline, a viškovi hrane se organizirano izvoze za „prave“ eure. 

Zamišljam sinkroniziranu strategiju za izvore obnovljive energije. Umjesto da uvozimo vjetroelektrane i solarne uređaje iz Njemačke, Austrije, Švedske i Španjolske, možemo ih proizvoditi u regiji

Jasno, Dačićev prijedlog će naići na veliku suzdržanost. Balkanske, regionalne, jugoistočnoeuropske i svakojako nazvane inicijative za suradnju u ovom dijelu Europe već postoje, ali su uvijek nadgledane i inicirane od EU-a ili šire međunarodne zajednice.

Ako srbijanski premijer zaziva suradnju bez snažnog vanjskog  nadzornika, bojim se da će odziv biti slab. Takvo je vrijeme, bliska povijest je prebliska, na Srbiju se još gleda s podozrenjem.

Ali zašto, i to je glavni motiv moje priče, nekakve „balkanske savjete“  trebaju uopće sugerirati političari? Zašto bi opet, po tko zna koji put, s političke razine nešto bivalo potaknuto, a nešto drugo zabranjeno i zapostavljeno?

To se na Balkanu uvijek okonča političkim cinculiranjem, obaranjem ili zavrtanjem ruke, tužakanjem jednih druge tzv. međunarodnoj zajednici.  

Umjesto toga,  zašto ne puste zainteresirane pojedince, skupine,  firme, banke, gradove, da razvijaju suradnju prema svojim željama i potrebama, mimo usmjeravanja politike?

Uvijek i neizbježno

Jer, nisu građani i poduzetnici uveli vize i kontrole na granici, nego države. Ne prolazi – kako reče Dačić – čovjek iz Litve u Srbiji bolje od Hrvata zato što taj Hrvat tako hoće, nego je tako napravila država.

Carine, barijere, kontrole, provjere, dijeljenje država na prijateljske i one koje to nisu, selekcija dobrodošlih i neprihvatljivih poduzetnika,  izbor kulturnjaka koji su poželjni i drugih koji to nisu, biranje sportova koji se guraju u regionalne lige, a izdvajanje drugih kao poligona za nastavak mržnje i sukoba -  sve to nisu  napravili carinici, poreznici, kulturnjaci i sportaši nego političari, praksa i zakoni koje su uveli.

Zračni transport. Evidentno, nijedna nacionalna aviokompanija ne može opstati. Skandinavski model SAS ima više izgleda. Infrastruktura, cestovno povezivanje, intermodalni prijavoz, energetski projekti, sve bi to moglo biti racionalnije. Sve do mudre poljoprivredne politike i podjele posla po tradiciji i prema povoljnijim lokalnim uvjetima.

Zato i velim. Zašto bi inicijativu za suradnju ljudi (jer o ljudima je ovdje riječ, ne?) uvijek i neizbježno donosili političari?

Ponekad mi se čini da političari postoje samo da bi predlagali rješenja za probleme koje su sami izazvali.

I ništa me ne tješi ona Eisenhowerova prognoza prije više od 60 godina : „Doći će dan kada će narodi sklopiti mir i surađivati unatoč svojim vladama“. Jer, i tu je rečenicu izgovorio vojnik – političar. I zato je neprovediva. 

Izvor: Al Jazeera

Teme: 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.