Avionu, slomiću ti krila

Sve aviokompanije su u krizi i jedva čekaju da počnu letjeti kako bi opet bile rentabilne (EPA)

Ne može se više iz Titograda avionom za Beograd! Šok i nevjerica, ali valja raspetljati klupko konstantnog zamjeranja između Crne Gore i Srbije koje traje već neko vrijeme. Pa da vidimo kako je sve počelo i kako su dva bratska naroda, dva oka u glavi, uspjela da zamrse svoje odnose do te mjere da neće da otvore vrata jedni drugima.

Sve je počelo kad je Crna Gora prilično megalomanski, ali ipak ne bez povoda sebe proglasila “prvom korona free državom u Evropi”. Jeste za čestitanje to što su ljudi iz Vlade stručnjacima iz Instituta za javno zdravlje dali odriješene ruke da rukovode epidemijom. Ljekari i epidemiolozi su učinili gotovo nemoguće: uspjeli su da isprepadaju i disciplinuju vječito nemirnu i nepredvidivu Crnu Goru, građani su uglavnom poštovali mjere, stoga ne čudi što je Crna Gora sada “slobodna od korone”.

Šok u Srbiji

I došlo je do tog dugo očekivanog dana: Crna Gora počela je da otvara granice, i to prema Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj, Albaniji i Grčkoj. Zbog trgovine i turizma mnogi su očekivali da se granice otvore prvo prema Srbiji, ali, na veliko iznenađenje, “vazda bratske” Srbije na listi nema.

Ta vijest je odjeknula žestoko, naravno, šokirala Srbiju, pa je prilično uvrijeđeno reagovala i premijerka Ana Brnabić prvo pozivom državljanima Srbije da ne ljetuju u Crnoj Gori, a potom izjavom da ipak neće uvoditi kontramjere, da građani Crne Gore mogu da ulaze u Srbiju, ali da kriminalcima iz Crne Gore neće dati da uđu. Ovo “kriminalcima” naravno da je bilo naglašeno, naročito zbog silnih krvavih i čestih obračuna dva crnogorska klana na ulicama Beograda.

Crna Gora opravdava neotvaranje granice prema Srbiji idejom da će otvoriti granice isključivo ka državama koje imaju manje od 25 zaraženih na 100.000 stanovnika.

U vrijeme kad vlast u Crnoj Gori ne zna kako da se nosi sa velikim brojem ljudi na ulicama koji protestuju zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti teško da je ova odluka o neotvaranju granica odvojiva od političke situacije. Litije, hapšenja popova, suzavci i intervencija policije jedva mogu da se ignorišu u fazi donošenja odluke o otvaranju granice. Naročito ako imamo u vidu da vlast otvoreno krivi spoljni faktor i “velikosrpske pretenzije” za destabilizaciju države.

Ipak je čudna odluka Crne Gore da ne otvori granicu sa Srbijom jer država dobrim dijelom živi od turizma i čuvene “sezone”, pa je bilo očekivati da što prije otvore granice ka svima i mole ljude da dođu na more.

Ishitrene odluke

Ali, nismo dugo čekali, ipak je i Srbija pokazala da nije Crna Gora sama u donošenju ishitrenih odluka. Pozivajući se na “princip reciprociteta u kretanju putnika”, objavljeno je da avioni Montenegro Arilinesa više nisu dobrodošli na beogradski aerodrom, odnosno, zabranjeno im je slijetanje.

Digla se velika frka, pa se ironično može zaključiti da ljudi iz Crne Gore više vole da otputuju za Beograd nego što narod Srbije voli more Crne Gore. Avion Montenegro Airlinesa iz Podgorice ka Beogradu oduvijek je bio komičan skup estradnih pjevača, političara, kriminalaca, bilo je tu i pokoji student i biznismen, ali najčešće su ljudi išli da se liječe u Beograd. Tokom tih pola sata leta pokazivali su se rendgenski snimci, izvještaji, uputi i otpusne liste. Ta linija bila je jedna od najkraćih i najskupljih linija na svijetu. Tu prestaje svaka politika i inaćenje država ili državica. Ogroman broj ljudi iz Crne Gore ide ka toj čuvenoj VMA (Vojnomedicinska akademija) nadajući se da će riješiti svoj zdravstveni problem i produžiti život. Na stranu to što ova situacija zategnutih odnosa između Srbije i Crne Gore razdvaja babe i đedove od unuka koji jedva čekaju da im se dođe preko ljeta u zavičaj (kao u onom vicu da Beograd ima dva miliona stanovnika, a tri miliona Crnogoraca), na stranu svi propali aranžmani za ljetovanje i tezge pjevača, treba prvenstveno imati na umu tog “običnog” čovjeka koji je u problemu zbog naopake politike.

Jer, zaista je suludo da deklarativno i Crna Gora i Srbija teže Evropskoj uniji, u kojoj se njeguje ideja o putovanju bez granica i rampi, a mi se danas u 2020. godini inatimo i zatvaramo vrata jedni drugima.

Sve aviokompanije su u krizi i jedva čekaju da počnu da lete kako bi opet bile rentabilne. Ali, očito da to nije slučaj sa ove dvije države, koje, izgleda, vole da se inate na štetu običnoga naroda.

Korona se voli šegačiti

Pitanje je ko ima korist od cijele ove frke? Svakako oni koji su u udarnim terminima na dnevniku, i onom RTS-a i onom RTCG-a, a to su političari i ministri. U ovom trenutku oni mogu da se junače, daju žestoke izjave i nacionalno grme, i jedni i drugi, jer im to dobro dođe s obzirom na to da i u Podgorici i u Beogradu traje predizborna kampanja. Još nešto veže i jedne i druge, a to je što rijetko ko od političara inače ljetuje na ovim prostorima; obično odlete privatnim avionima do nekih udaljenih destinacija, daleko od svoga naroda.

Ali, biće ovo zanimljiva sezona jer je turizam u Crnoj Gori toliko avanzovao posljednjih godina da su cijene otišle u nebo. Čak je za turiste iz Srbije koji nisu platežno moćni kao turisti sa Zapada skovan prilično ružan i uvredljiv termin “paradajz turisti”, što implicira na to da, kad Srbin dođe u Crnu Goru na more, donese na plažu svoj paradajz da ga jede, neće da kupi ništa što ne mora.

Sada vlasnici apartmana i sezonski radnici u Crnoj Gori jedva čekaju te iste “paradajz turiste” da im dođu kako bi pregurali sezonu. Korona voli da se šegači. Ali, ta nužna upućenost turista i turističkih radnika jednih na druge ne zanima političare.

Komično je i to što kompanija Montenegro Airlines moli da se ne donose političke nego poslovno mudre odluke, ali zanemarujemo da ta kompanija parazitira već dugo na državnom budžetu jer bez pomoći države ne bi moglo da se leti, bukvalno, toliko su rentabilni.

Nikome tu nisu čisti računi i sve djeluje kao da je manji brat zviznuo nogom u ćevanicu većeg dok niko ne gleda, a sad veći brat zavrće uši manjem. Dok roditelji ne reaguju i ne dobiju svi batine, izgleda, mira biti neće. Tako je kad se đeca svađaju, a da li su Crna Gora i Srbija ozbiljne države koje mogu da se zarad biznisa i blagostanja izdignu iznad svakodnevnih prepirki – to ćemo tek da vidimo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera