Danas se SAD Sirijom, a pomalo zaboravljaju svoju vlastitu historiju. Zaboravljaju da je Sjever i Jug živio u antagonizmu, koji umalo nije doveo naciju do tragedije. Mogle su i SAD tada biti obogaljene, jadne i nesretne kao što je npr. sada baš Sirija.
Rat koji je trajao četiri godine (1861.-1865.) bio je od velike važnosti za budućnost SAD. Taj građanski rat bio je tada test za Amerikance, Sirija je to danas za svijet bez sluha i empatije.
Niko od nas tačno ne zna ishod, ali se nesreća naslućuje zbog dvoličnog stava moćnika.
Antagonizam Sjevera i Juga
Građanski rat je izbio kao posljedica sukoba između sjeveroistočnih i jugoistočnih dijelova zemlje i to baš u vrijeme kada je zapad bio nenaseljen. Abraham Linkoln sa razlogom je rekao:“ da je to za Ameriku test izdržljivosti“. Iako je nacija iz rata izašla ojačana na žalost taj “bratoubilački rat“ secionistički ostavio je za sobom mnoge ružne tragove.
Lekcije prošlosti očigledno SAD još nisu savladale, jer da jesu obazrivije bi pristupile rješavanju krize u drugoj zemlji. Da je tada Sjever kojim slučajem izgubio u građanskom ratu mogli bi doživjeti balkanizaciju SAD-a. Mogle su se stvoriti dvije ili tri države čiji bi odnosi mnogo nalikovali na današnju političku podjelu Koreje na Sjevernu i Južnu ili bivše podjele Njemačke na Istočnu i Zapadnu.
Nisu, jer možda i ne bi postojale tako jake SAD koje bi mogle intervenisati u oba svjetska rata, možda i ne bi bili jedina velesila u vojnom, političkom i ekonomskom smislu. Građanski rat se sa razlogom smatra najkrvavijim i najgorim sukobom u životu SAD. Tada je Sjever bio glavni industrijski i trgovački region, dok je Jugu pamuk obezbjeđivao najveće prihode. Obje strane su živjele u svom sujevjerju, Sjever je mislio da će jaka centralizovana vlast pomoći njegov ekonomski razvoj, a Jug je bio ubjeđen da će „pravima država“ uveličati svoje regionalne interese.
Sjever je zahtijevao da se uvedu zaštitne carine na njegove industrijske proizvode, Jug je bio protiv, jer se time podizala cijena industrijskim proizvodima. Dok je industrijski razvoj Sjevera mogao zaposliti sve veći broj radnika, ekonomija plantaža na jugu zavisila je od ogromne snage crnih robova. Jezgru vojske na Sjeveru je činila policija, vojnici Juga bili su uvježbaniji zbog naviknutog aktivnog sportskog života.
Zapravo, stav prema ropstvu postao je glavni uzrok nesporazuma između Sjevera i Juga. Godine 1850. ropstvo je postalo najvažnije pitanje u američkoj politici. Pristalice ukidanja ropstva Abolicionisti bunili su se protiv „institucije okovanih ljudi“. Mnogo čitani roman Hariet Beecher Stowe „Čiča Tomina koliba“ bio je okidač i povod za osnivanje pokreta protiv ropstva. A, odlučni dramaturški zaokret u riješavanju nesuglasica između Sjevera i Juga bio je uslovljen naraslom mržnjom oba protivnika koja ih je vodila ka neizbježnom bratoubilačkom ratu.
Usud Abrahama Lincolna
Predsjednik SAD u periodu građanskog rata Abraham Lincoln nije ni sanjao, niti je vjerovao da može opstati država polurobovska i poluslobodna, on je odlučno težio da spriječi cijepanje Unije. Ovaj advokat, samouk, skromnog porijekla, veoma mudar, otvorenog i zdravog razuma pridobio je narod javnim raspravama o ropstvu.
Blage naravi, jake volje, poveo je Sjever čvrstom rukom. Ni slutio nije da će mu se ispričani san članovima njegovog kabineta na Veliki petak pretvoriti u usud. A, zaista je usnio neobičan san. „Bio je u nekakvom čudnom, neopisivom brodu, koji je lagano plovio prema mračnoj obali“. Abraham ni slutio nije, da će ga 14. aprila 1865. godine ukloniti metak poludjelog glumca Johna Wilkes Bootha u pozorištu Ford's Theatra.
Njegova smrt nije bila pobjeda, za Amerikance bila je poraz, znali su da je njegovo srce težilo da građanstvo stekne prava i potpunu jednakost. On je naslućivao vrijeme obnove, koje nije dočekao. Pitam se sada 2018.godine koji san sanja Tramp?
Može li on ishod rata u Siriji i zamisliti?
Raspirivanje strasti
Skoro uvijek građanski ratovi uspješno raspiruju strasti, prema civilima nema se nikada samilosti, iza sebe ostavljaju ruševine i posljedice, ljude posvađane i razjedinjene, razočarane i odbačene. I da prođe još mnogo decenija, bit će svugdje podjela i razjedinjenja.
Niko se istinski od srca i ne potrudi, da rat spriječi, svi se trude da dašak slobode uguše. I čovječanstvo nikako da dođe pameti, i dalje je puno gnjeva i nagomilanih problema, željno očekuje svaki udarac i okidač.
Zlo se ne povlači, ono strpljivo čeka i vreba. I stotinama godina nakon građanskog rata, nemoral, rasizam još nije iskorijenjen. Još i dalje uskogrudni ljudi svugdje na zemaljskoj kugli postoje. Moćnici se osjećaju superiorno prema nižoj klasi. I dalje je svijet tako podijeljen, odcijepljen i nepošten i nakon sukoba Sjevera i Juga.
Izvor: Al Jazeera