Albanci u Beogradu? Neće moći…

Albanci sada nisu sigurni da li su uopšte bezbjedni u Beogradu (AFP)

Piše: Natalia Žaba

Ne mogu da zamislim nijedan drugi sport (niti bilo koju drugu oblast) koja bi poput fudbala mogla stvoriti mogućnost “ponovnog” upoznavanja Srba i Albanaca u svakom mogućem smislu.

Imali smo šansu da doživimo istorijski trenutak preokreta u odnosima između ta dva po naravi nimalo jednostavna naroda i zna se da to bez jakih emocija nije moglo proći. Ali, to su samo velike reči za obične stvari, jer danas će biti odigrana utakmica između Srbije i Albanije, prvi put od davne 1967. godine; tačnije bi bilo reći prvi put u istoriji fudbala, jer tada su na teren izašle reprezentacije Albanije i (tadašnje) Jugoslavije.

Što se tiče politike (znam, znam, na sam zvuk te reči dobijate već alergiju po celom telu) stvar izgleda još bleđe. Poslednja poseta na najvišem političkom nivou između dve zemlje se desila davne 1947. godine. Tad je u Beogradu prvi i poslednji put gostovao Enver Hodža; posle njega nijedan albanski predsednik ili premijer nije dolazio u zvaničnu posetu Srbiji, niti je postojalo neko veće angažovanje sa druge strane da bi se to ostvarilo.

Izgleda, dakle, da se sudbina malo poigrala sa nama, jer nakon 67 godina od prve posete Beogradu albanskog predsednika, desiće se druga – 22. oktobra u Srbiju stiže Edi Rama, a uoči te posete, apsolutno nezavisno, na teren će izaći reprezentacije dve zemlje. Kako sport ne treba da se meša u politiku, niti obrnuto, ovo je sjajna prilika za vešto i hitro korišćenje u krugovima kako sportista i diplomata, tako i svih ljubitelja fudbala, jer Albanci dolaze u Beograd. E, pa neće moći…

Uživamo u ovoj igri

“Albanci mnogo vole fudbal”, objašnjava mi Sokolj Bećiri iz Tirane. “Kod nas se svi u fudbal odlično razumeju. Iako nemamo jaku reprezentaciju, uživamo u ovoj igri. U Albaniji svako zna svakog igrača srpske reprezentacije i imamo mnogo simpatija prema njima, jer igraju u najboljim evropskim klubovima. Pratimo njihove karijere…”

Sokolj, zajedno sa trojicom prijatelja, sa kojima igra fudbal rekreativno u istom sastavu već 30 godina, odlučio je da utakmicu gleda uživo čim je postalo jasno da će Srbija i Albanija ove godine izaći na teren u Beogradu, jer je, kaže, ovo sjajna prilika da poseti glavni grad Srbije.

“Od nas četvorice, samo sam ja bio u Beogradu, i to pre deset godina. Mnogo mi se tada svideo taj grad i rado bih opet da ga posetim”, priča Sokolj.

Nakon neprijatne komunikacije između srpske i albanske fudbalske federacije, najave dolaska navijača sa Kosova, pa zabrane dolaska gostujućim navijačima… niko ne želi da dođe na sportsku manifestaciju u tako teškoj atmosferi; Albanci sada nisu sigurni da li su uopšte bezbedni u Beogradu. Sokolj tvrdi: da je prva utakmica organizovana u Tirani, za takva događanja ne bi bilo mesta.

Možda ipak srpska strana bolje zna šta radi. Vi znate svoje navijače, oni znaju svoje, možda žele da pruže maksimalnu bezbednost na utakmici?

Iskustvo ABA lige

“Teško je priznati pravo bilo kojoj strani”, kaže Sokolj. “Možda jesu Srbi u pravu, ipak je albanska fudbalska federacija postavljena pred težak izbor. Prvo, imali su malo vremena da odreaguju; drugo, kosovski Albanci su srž naših navijačkih grupa, oni stvarno prave najbolju atmosferu na stadionima, može se reći da su oni nas, Albance iz Albanije, naučili kako se navija. Albanska federacija je reagovala s ponosom, jer drugačije nije moglo. Policija u Srbiji ima mogućnost i znanje da obezbedi ovakve događaje.”

S poslednjom konstatacijom slaže se i Srđan Srdić, pisac i strastveni navijač beogradskog Partizana.

“Svedoci smo da policija može da obezbedi bilo koju utakmicu, ukoliko to želi i ukoliko joj je naloženo da je obezbedi. Teško je sprečiti pojedinačne izgrede, kao što je slučaj na meču između Partizana i Totenhema, koju siromašni Partizan sada skupo plaća, pri tom likujući što je odlično prošao. Imamo iskustvo košarkaške ABA lige. Njeni propisi onemogućavaju navijače da odlaze na gostovanja. Tako se desilo da su utakmice između, recimo, Partizana i Cibone, već godinama utakmice bez ikakvog rizika. Nasilje i incidenti ostali su izolovani i beležimo ih striktno na utakmicama Partizana i Crvene zvezde. Ukoliko bi se, nekim zlim slučajem, u Zadru ili Beogradu pojavili gostujući navijači, niko ne može da garantuje o kakvim bismo posledicama govorili. Sport ovde, tužno je priznati, još uvek služi kao generator različitih nezvaničnih politika”, rekao je Srdić.

A ne mora tako da bude. Pažnju i pohvalu zaslužuje ponašanje ponekih srpskih igrača, koji, javno i bez želje za izgradnju rejtinga, govore o tome kako se druže sa albanskim kolegama iz inostranih klubova – slučaj Đorđevića, ili Lazara Popovića, koji duže vreme igra za albanske klubove, trenutno Kastrioti, te u mnogim intervjuima ističe da nikad nije imao problema zbog svoje nacionalnosti. Čak se po Albaniji vozi automobilom sa beogradskim tablicama i niko nije mu stvarao neprijatnosti zbog toga.

Da je bilo komunikacije…

Nešto teža je situacija na Kosovu, malo i zbog zabrane dolaska navijača u Beograd, što samo podgrejava tragična ratna iskustva. Novine su pune neuralgičnih komentara, pobeda je postala stvar ponosa, a znamo kakav značaj ona ima u albanskom kodu vrednosti. Svedoči o tome i obećanje Besnika Benza, švajcarskog biznismena kosovskog porekla, koji će nagraditi albansku reprezentaciju sa milion evra ukoliko pobede u Beogradu. Mnogi u Srbiji komentarišu njegov gest sa divljenjem, a eventualno uručenje čeka će biti prenošeno iz studija jedne albanske televizije.

Činjenjica je da ne bi bilo toliko neprijatnosti da je komunikacija bila otvorenija i slobodnija, ali kako to postići ako se zna da godinama unazad ona zapravo ne postoji. S druge strane, sjajna šansa za uspostvaljenje pozitivnih i relaksirajućih kontakata između dve zemlje i ljudi je propuštena.

“Čini se kako je ovo bila sjajna prilika da se pokaže obostrana dobra volja, makar kada je u pitanju banalna fudbalska utakmica. Ovde dobre volje nema. Sad slušamo kako će albanski navijači biti hapšeni. Kakav je odjek takvih poruka, svima nam je poznato. Bilo bi dobro kad bi se pravovremeno razgovaralo. Komunikacija i najglupljem čoveku ukazuje na ozbiljne interese koje može da ostvari lakše nego što je sanjao”, kaže Srdić.

“Plašim se da će sledeće sezone, zbog ovih loših poruka, srpski jezik koji smo u poslednje vreme čuli na albanskoj obali opet nestati. Šteta, jer su nam Srbi dobrodošli. To što na utakmici u Beogradu neće prisustvovati albanski navijači sigurno će negativno uticati na igru, jer je fudbal najlepšiji kad je stadion krcat”, zaključio je Sokolj.

Izvor: Al Jazeera